Avantura duha | Avantura čitanja | Avantura pisanja

Ljubav kao zamenljiva roba

Pristupajući problemu partnerskih odnosa kroz kritiku kapitalizma Zigmunt Bauman, u Fluidnoj ljubavi kontekstualizuje emocije, emocionalnost i partnertstvo u postglobalizacijsko doba virutalnih bliskosti, ukazujući na razloge krhkosti ljudskih veza. Ono što bismo mogli pripisati zamišljenom Fromu suočenom sa savremenim oblicima otuđenja i nešto drugačije strukturisanim društvenim defektima, umnogome nam otkriva ovaj, kako to sam Bauman formuliše – Le Spleen; fragment o ljubavi; priča o životu i smrti bez zapleta i raspleta.

Malo je stvari koje nalikuju smrti koliko ispunjena ljubav, a pojava i jedne i druge je jednokratno iskustvo koje ne dopušta ponavljanje. Svaka od njih rađa se prvi put i niotkuda, iz tame nebivstva. Ljubav i smrt udaraju neočekivano, kada za to kucne čas. No, prividna dostupnost ljubavnih iskustava pothranjuje iluziju da je ljubav veština koja se može savladati. Bauman, za razliku od Froma ne veruje da je ljubav umeće. U ovoj iluziji o ljubavi-veštini, on nalazi uporište svoje za svoju kritiku savremene ljubavi. U kapitalističko doba, kako From pokazuje još šezdesetih godina dvadesetog veka, partneri su roba. Bauman danas dodaje da su partneri roba, zamenljiva poput kompjutera i mobilnih telefona. Kada se na tržištu emocija pojavi novi model, zamenjuje se onaj stari. U tom smislu, ne govoreći u terminima produktivne orijentacije, ali insistirajući na kritici otuđenja, Fluidna ljubav nas upoznaje sa problemima partnerskih odnosa danas.

Najzad, šta se to promenilo u partnerskim odnosima od prvih zapažanja o „bekstvu od slobode“, odsustvu „umeća življenja i voljenja“? U skladu sa delovanjem moćnih sila potrošačkog društva, poput hrane, obuće, odeće, savremenih tehnoloških dostignuća, partneri se lako troše postajući zastareli i prevaziđeni. Ljudska priroda, traži kontinuitet i ispunjenje. Žudnja i strepnja od diskontinuiteta sa jedne strane traže posvećenost, brigu i kompromis među partnerima. Sa druge strane, praznina koju za sobom ostavljaju razočaranja u partnere, čineći veze krhkom, stvaraju stalnu neravnotežu u partnerskim odnosima. Na taj način, pojedinac postaje nespretno biće koje se nesigurno i oklevajući kreće ka ljubavnom obavezivanju.

Sa istim problemima suočavali smo se kroz čitav dvadeseti vek. Jedan problem, postaje novi proizvod savremenog doba: dugoročno posmatrano, obećanja o odanosti postala su beznačajna. Danas je odanost drugačije zasnovana. Od toga koliko smo zadovoljni novcem i načinima na koje raspolažemo vremenom, zavisiće osećanja u vezi sa odanošću. Veza je investicija kao i sve druge. U nju ulažemo vreme, novac i napore koje smo mogli da uložimo u drugom pravcu, ali nismo, nadajući se da radimo pravu stvar. Veze su postala ulaganja kao i sva druga. Na primer, na pamet nam ne pada da se zareknemo na lojalnost akcijama koje smo tek kupili od brokera, i da nikada ne pogledamo na drugu stranu.

Ove marksističke postavke primenjene na savremeno doba, Baumanu omogućuju da se osvrne na jedan naročiti aspekt savremenih partnerskih odnosa. Osim što je postkapitalističko, današnje vreme je i doba postglobalne provincijalnosti koja omogućuje brže, ali površnije i kratkotrajnije povezivanje pojedinaca. Baumana ovaj zaključak podstiče da se iznova zapita kako generacije koje nisu naučene spontanoj i direktnoj komunikaciji, neverbalnom zavođenju i neneviknute na noći provedene u diskotekama i kafićima, stupaju u partnerske odnose. Istraživanje pokazuje da, ispitanici potencijalne partnere upoznaju preko Dating sajtova ili Facebook-a čije su prednosti, mogućnosti upoznavanja što većeg broja potencijalnih partnera u vrlo kratkom roku. Jedan od ispitanika, dvadesetosmogodišnji student, kao prednost ovakve komunikacije izdvaja mogućnost da osobu koja u takvoj komunikaciji ne zadovoljava njegove kriterijume jednostavno obriše, klikom na dugme delete, ili je blokira, ignoriše. Ovakav jednostavni postupak brisanja ljudi pokazuje se kao mogućnost koja je, budući praktična i simbolička, za obe strane, humanija i bezbolnija od suočavanja sa stvarnošću komunikacije. Kako ispitani studenti dodaju: “Najjednostavnije je ne odgovoriti na i-mejl“. Kao i početak, ovakav završetak je trenutak bez neprijatnosti, brojanja gubitaka ili kajanja. No, iznova svaka nova komunikacija jeste novo ulaganje i ponovljena mogućnost gubitka, ali uz izbegavanje obećanja da ćemo ostati večno verni, i u dobru i u zlu, dok nas smrt ne rastavi.

Ono što su tržni centri učinili u poslovima svakodnevnog opstanka, internet viđanje je učinilo za pregovaranje o partnerstvu. Kao što je olakšavanje pritiska opstanka bilo neopohdan uslov za uspeh tržnih centara, internet viđanja i komunikacija preko Facebook-a, postali su ventil za popuštanje straha od praznine. Na listi prijatelja uvek su oni na koje se može kliknuti kada pojedincu zatrebaju. Lista je podsetnik da na ovom svetu postoji neko… Pogledom na nju, oživljava se osećanje povezanosti, umreženosti, okruženosti ljudima, ali i mogućnost nalaženja potencijalnog partnera. No, iznova, pojedinac ostaje u otuđenoj gomili elektronskog listanja gde neretko, jedni, na neelektronski način, nikada ne saznaju za druge.

Odgovornost za brisanje starih uslova pod kojima su se uspostavljali prijateljski i partnerski odnosi, Bauman ne pripisuje virtualnom svetu elektronske emocionalnosti. Mnogo drugih uslova steklo se na putu do fluidnog modernog individualizovanog društva koje je dugoročno obavezivanje učinilo retkim, a staru obavezu u dobru i zlu, nerealnom.

Premda su se društveni odnosi promenili, ljubav je i dalje ona stara, snažna emocija kojoj svi teže. Ona se, zaključuje Bauman, događa, ona se ne uči, niti savladava. Ljubav dolazi i odlazi po svom nahođenju i nema tog sajta, ili programa koji bi bio garancija emocionalnog uspeha. Ne možemo naučiti da volimo, kao što ne možemo naučiti da umremo. Fluidno, nematerijalno, iako jako željeno, ne može se uhvatiti.

Dodaj komentar


VRH