Imagologija svoja istraživanja usmerava na probleme simboličke geografije iz koje izviru podele na „nas“ i „njih“, „prijatelje“ i „neprijatelje“. Nije potreban vremeplov da bi se posmatrali odnosi moći između osvajača i osvojenih, ili prepoznale uloge kolonizatora i kolonizovanih. Prva i jedna od ključnih podela koje uključuju odnose moći i otvaraju prostor za političke manipulacije zasnivajući se na prepoznavanju razlike između grupe kojoj pripadamo – „mi“ i grupe kojoj pripadaju „oni“ je podela na Istok i Zapad.
Okupirani svakodnevicom, prestali smo da obraćamo pažnju na geosimboličke nadimke koje dobijaju fizički udaljeni delovi sveta pa stereotipne podele na razvijene i manje razvijene krajeve prihvatamo zdravo za gotovo, ne pitajući se: nije li moguće da su ove podele zapravo relativne.
U proteklih tridesetak godina bilo je nastojanja da se ukaže na delovanje binarnih opozicija u zvaničnom govoru i svakodnevnom životu. Referentnom tačkom i katalizatorom postkolonijalne kritike, upravo one koja je omogućila da se čuje glas marginalizovanih društava smatra se delo Edvarda Saida, „Orijentalizam“ kojim je krajem sedamdesetih godina prošlog veka ukazano na moć proizašlu iz mentalne slike podeljenog sveta. Uz akademsko i imaginacijsko značenje orijentalizam se tumači kao zapadni stil dominacije i posedovanja vlasti nad Orijentom. To nije prosto politička tema prisutna u naučnim institucijama, niti „opaka imperijalistička zapadna zavera“ koja treba da potlači „orijentalni svet“, već preraspodela geopolitičke svesti na nejednake polovine koja uključuje čitav niz interesa. Nastojanje da se ukaže na nepravednu podelu sveta na deo koji „otkriva“ i onaj koji „čeka da bude otkriven“ podstaklo je nova istraživanja koja nedvosmisleno pokazuju koliko su takve podele prisutne na geografskim i simboličkim prostorima i kako upravljaju našim životima. Ali ovo delo kao i druge imagološke i postkolonijalne studije može imati značaja za Balkan jer svet nije grubo podeljen na „jedan“ Istok i „jedan“ Zapad: deluju suptilnije podele koje se reprodukuju na delove pojedinačnih kontinenata, pa i na evropski. Tako i sami, usled delovanja binarnih opozicija nekome prostorno bliskom ko živi na istom kontinentu postajemo stranci, postajemo Drugi, a on nama jednako kulturno udaljen. Setimo se samo Čerčilove izjave 1946. da je od „Štetina na Baltiku do Trsta na Jadranu spuštena Gvozdena zavesa“. Ta izjava podseća da je i Istočna Evropa bila i ostala neka vrsta unutrašnjeg Orijenta, a spuštena zavesa ono što zaklanja karantin postajući način na koji se Zapadna Evropa štitila od eventualne političke infiltracije i ideološke kontaminacije, onako kako se Zapad štitio od Orijenta.
Dodaj komentar