Avantura duha | Avantura čitanja | Avantura pisanja

Banat (II)

Severinski Banat je obuhvatao teritorije današnjeg rumunskog Banata i Oltenije („Mala Vlaška“), a osnovao ga je ugarski kralj Andrija II (1205-1235) u cilju osiguranja jugoistočnih granica svoje države prema Bugarskom carstvu. Banat je, kao što je rečeno, pao pod otomansku vlast 1552. godine, a njegovi neosvojeni delovi su ušli u sastav Vlaške (delovi Oltenije), odnosno kneževine Transilvanije (lugoško-karansebeška oblast). Turci su na osvojenim teritorijama Banata organizovali Temišvarski vilajet, koji je ostao u sastavu Otomanske imperije do austro-turskog rata 1716-1718. Tada su Austrijanci, nakon što su proterali Turke i nakon što im je uprava nad Banatom potvrđena odlukama Požarevačkog mira, na oslobođenim teritorijama uspostavili takozvani Temišvarski Banat koji se nalazio pod direktnom upravom Bečkog dvora, a za njegovog guvernera je postavljen poznati austrijski vojskovođa grof Florimund Mersi. Istina, on više nije nosio titulu bana, ali je stari srednjovekovni naziv za ovu administrativno-teritorijalnu jedinicu - ostao. Prema tome, interesantno je da su se Austrijanci vratili starom srednjovekovnom nazivu Banat, koji nije korišćen u tursko doba, dokaz da se geografski naziv već odomaćio i da nije bio zaboravljen u periodu od više od 150 godina otomanske uprave.

Odlukom bečkih vlasti Temišvarski Banat je 1778. ušao u sastav Ugarske i podeljen je na županije, u kojima su uspostavljeni feudalni odnosi, osim u onim delovima koji su se nalazili u sastavu Vojne granice. Oni će biti ukinuti za vreme Revolucije 1848-49, nakon koje je ova oblast ponovo organizovana u jednu administrativnu celinu u čijem se nazivu nalazi i stari pojam za Banat. Radi se o Vojvodstvu Srbije i Tamiškom Banatu (1849-1860), čije se sedište nalazilo u Temišvaru. Njegovim ukidanjem će ova teritorija ponovo biti podeljena na županije i više neće predstavljati administrativnu, nego samo geografsku celinu.

Raspad Austrougarske monarhije nakon Prvog svetskog rata je doveo najzad i do podele Banata na srpski, rumunski i mađarski Banat, pojmovi koji počinju da se koriste u međuratnom periodu, ali se koriste i kasnije, sve do danas. U našoj istoriografiji se najčešće za onaj deo Banata koji je odlukama mirovnih konferencija (1919) pripao jugoslovenskoj državi i koji se danas nalazi u sastavu Republike Srbije kaže jednostavno: Banat, dok se u rumunskoj terminologiji naš deo Banata najčešće naziva „jugoslovenskim“ (kada se odnosi na period do raspada Jugoslavije), odnosno „srpskim“ Banatom. Obično se i kod nas za onaj deo Banata koji je pripao Rumuniji kaže „rumunski“ Banat. Ponekad se međutim nailazi i na pojam „zapadni“ Banat (za „srpski“), odnosno „istočni“ Banat (za „rumunski“). Sve u svemu, bez obzira na pomenutu terminologiju i na konfuzije koja ona ponekad stvara, ostaje činjenica da je ovaj naziv preživeo toliko vekova i toliko uprava i da se i danas koristi kao pojam za „zavičaj“ na svim teritorijama koje su od davnina bile u njegovom sastavu.

Dodaj komentar


VRH