Avantura duha | Avantura čitanja | Avantura pisanja

Balkan i/ili Srednja Evropa

U složenoj igri dominacije i potčinjenosti, preplitali su se termini: Istok i Zapad; Istočna i Zapadna Evropa, Rumelija i Balkan, da bi se u tu igru najzad uključile Jugoistočna Evropa, Zapadni Balkan i „Srednja Evropa“. Poslednji termin je prvi put upotrebljen na Bečkom mirovnom kongresu usled potrebe da se formira pojas koji bi učvrstio podelu Evrope na Istok i Zapad.

Termini Balkan i Srednja Evropa su, među stavnovništvom koje svoj identitet vezuje za jedan ili drugi simbolički „entitet“, nasledili politička i pseudo-kulturološka značenja. Stoga, linija razgraničenja između Balkana i Srednje Evrope postaje vidljiva na mentalnoj mapi koja selektivno raspoređuje kompleks predrasuda i stereotipa, ravnomerno popunjavajući značenja ova dva simbolička prostora. U tom smislu, Srednja Evropa je jednako fluidni, fizički neodređeni prostor, upotrebljiv u političke svrhe razgraničenja i prisvajanja, kako fizičkog, tako ideološkog. Ako je Balkan prostor na koji se projektuju „negativne“ predstave koje Okcident teži da izbaci iz vlastite „geografije“, Srednja Evropa bi mogla biti nosilac onog manje „negativnog“, razblaženo „orijentalnog“ koje treba da posluži kao uteha ili kompenzacija za marginalizaciju. Taj utešni, „treći put“, mobilisan je u političke koliko i u socijalno-psihološke svrhe. Reprezentacija ovog prostora “iz-među” (koji je, iako smešten „između“ ipak bliži centru nego periferiji) neretko je bila psihološki ventil za stanovnike ekonomski i politički marginalizovanih delova evropskog kontinenta, kakav je današnji Balkan.

U engleskim i američkim izveštajima s početka dvadesetog veka, termin Srednja Evropa se koristi kao eufemizam za deo Evrope koji se našao pod vladavinom Osmanskog carstva i/ili Habzburškog carstva; bio jedno od ključnih strateških uporišta nemačkih osvajača sveta, a najzad se više od polovine tog prostora našlo iza Gvozdene zavese, čime je njegova primarna semantika narušena. Premda je ovaj termin isprva trebalo da obuhvati Mađarsku, Češku, Slovačku, Rumuniju, Nemačku, Švajcarsku, Austriju, Poljsku i Lihtenštajn, do danas, ma koliko to apsurdno zvučalo, najpreciznija definicija Srednje Evrope jeste: „deo Evrope smešten između Istoka i Zapada“. Hladnoratovska podela učinila je Srednju Evropu nedovoljno „upotrebljivim“ simboličkim sredstvom i privremeno je ostavila po strani. U političkim izveštajima i drugim zapisima, Srednja Evropa je shvaćena kao deo evropskog kontinenta koji je trebalo da bude potčinjen nemačkoj vlasti. Imperijalistička retorika nemačkih autora slična je onoj koju koriste Velika Britanija i Sjedinjene države u doba otkrivanja i mapiranja sveta - aluzije na neophodnost civilizovanja i uvođenja reda u nered; menjanja i poboljšanja zatečenog stanovništva; eksploatacije otkrivenih resursa.

Postupkom internalizacije, stanovništvo delova Istočne Evrope i Balkana do danas učestvuje u kreiranju i održavanju „Orijenta“, „Balkana“, „Srednje Evrope“, postupkom reprodukovanja orijentalizma i pripisivanjem „inferiornih“ političkih i kulturoloških aspekata Balkanu; opredeljujući se za eufemizam Srednje Evrope – fluidnog, neodređenog i neretko marginalnog prostora. Liminalni identitet je za njegove nosioce koliko i za strane autore u jednakoj meri pripisan Balkanu i Srednjoj Evropi, pa ova dva simbolička dela sveta, paradoksalno, dele isti prostor – onaj između Istoka i Zapada.

Jedan od odbrambenih postupaka koji ilustruju snagu traumatičnog iskustva geosimboličkog izmeštanja jesu i nastojanja stanovnika današnje „Jugoistočne Evrope“ i „Zapadnog Balkana“ da sebe smeste u okvire ovog fluidnog i geografski nestabilog prostora. Devedesetih godina dvadesetog veka, dok se orijentalizam gnezdio kao glavna balkanistička etiketa, neki stanovnici nekadašnje Jugoslavije, potražili su spas u „srednjeevropskom“, ili u „mitteleuropskom“ identitetu. U terminima postkolonijalizma, ovo bi se moglo tumačiti kao dokaz mimikrije – „bele maske na crnom obrazu“, oblikovane u čežnji da se stazom imaginarne geografije pobegne od surove ekonomske i političke stvarnosti.

Dodaj komentar


VRH