Avantura duha | Avantura čitanja | Avantura pisanja

Ogledalo

Među predmetima koji upotpunjuju našu svakodnevicu, jedan ima dugu istoriju ritualne upotrebe i magijskog značenja. Teško je zamisliti torbu sa ličnim priborom bez ogledala; izloge kojima ona daju eleganciju i iluziju dubine, ili jutra i večeri kada se nismo zagledali u vlastiti odraz u njima. Ali je jednako teško zamisliti i mit, ritual i san u kojima ih nema.

Simbolika ogledala proističe iz njegove funkcije. Kao što ima više faseta, ono zadržava i više mogućnosti simbolizacije. Ova naprava ima jedinstvenu simboličku i praktičnu ulogu u odražavanju i udvostručavanju. Ogledalo je površina koja udvaja likove, ali ih sadržava i apsorbuje, te u tome nalazi svoju magijsku svrhu. Džon Di je navodno uspeo da stupi u kontakt sa drugim svetom uz pomoć ogledala od crnog stakla. Drugi svet je refleksija; ono drugo u odnosu na nas same; obrnutost naše egzistencije; ono ne/svesno, uporedno i smešteno izvan nas.

U magiji se ogledalo, mnogo pre eksperimenata zasnovanih na ovakvim predstavama, koristi u svrhe povezivanja sa onostranim, a postupanje maga sa ogledalom zasnovano je na uverenju da ovaj predmet zadržava nešto od lika koji odražava. U narodnoj religiji, ono ima slično mesto. Kada ukućanin umre, ogledala se pokrivaju crnom tkaninom kako bi se sprečila mogućnost da kroz hodnik koji povezuje kapije dva sveta, umrli odvede živog hvatajući njegov odraz i oduzimajući mu životnu snagu. Ogledala mogu zadržati dušu i životnu snagu osobe koja se ogleda, ili vezati pokojnika za posmrtnu sobu, onemogućujući njegov prelazak sa ovog na onaj svet. Koriste se prilikom dozivanja duša umrlih jer ih mogu prebaciti u drugu realnost.

Njihov ambivalentni simbolizam ostaje u vezi sa mogućnošću mešanja dvaju svetova i saopštavanja istine. Uostalom, ogledalo je sposobno da reflektuje unutrašnjost uzora i da konačni etički utemeljeni sud o njegovoj lepoti. Ovo shvatanje dolazi od prirode odnosa odraza i njegovog uzora, te njihove pretpostavljene magijske veze. Demoni se prepoznaju po tome što nemaju odraz u ogledalu, a đavolske inkarnacije umiru suočene sa sopstvenim odrazom. Ogledalo je i simbol Bogorodice pošto se devici Mariji bog prikazao u liku Isusa a da pri tom nije oštetio ni promenio ogledalo.

Za taoiste, ono je simbol uma samoostvarenog i njegove mirnoće. U Starom Zavetu, rečenica „Ja sam onaj koji jesam“, ukazuje na božansku prirodu ogledanja. U islamu, bog je ogledalo za čoveka, kao što je čovek ogledalo za boga. Odraz u ogledalu je manifestni svet kao i čoveko samopoznavanje. Ono je ambivalentno i može biti solarno i lunarno, a upravo stoga, kada je u hramu obešeno licem nadole uspostavlja put uzlaska duše, a obratno njenog silaska u podzemni svet. Ogledala su bila predstave prolaznosti u svetovnim i sakralnim umetnostima. Podsticala su verovanja u daleke nebeske svetove, i odražavala dvojnike koji su istovremeno prisutni i odsutni, stvarnost i privid.

Prema Epliju, na snove o ogledalima treba obratiti naročitu pažnju jer mogu ukazati na okončanje jednog oblika egzistencije zarad početka drugačijeg. Ono se objašnjava osećanjem prisustva nečega izvan nas zbog čega smo u ogledalu i sami izvan sebe. Pogled na sebe samog ne može se lako izdržati. Tako se Narcis u svom odrazu izgubio.

„Ogledalo ne laže“ - i to je tačno kada je reč o snovima. Ogledalo u snu može reflektovati unutrašnje emocije koje su često neprijatne, ili one koje pojedinac sebi ne želi da prizna. U stanju snevanja nailazimo na slike neželjenih aspekata vlastite ličnosti. Ovakvi snovi dobijaju karakter noćne more, dok se obraćaju jezikom svakodnevnog, govore o unutrašnjem, simboličkom delu nas samih koje se u budnom stanju poriče.

Ako je ogledalo čisto možda pojedinac gleda u aspekt stvarnog, celovitog Sopstva. Ako je polomljeno ili zamagljeno, ono reflektuje izvrnuti pogled, sliku dezintegrisanog Ja.

Dodaj komentar


VRH