Alhemijski spisi se obraćaju kompleksnim jezikom simbola, pa se prilikom njihovog čitanja ne sme narušiti prostor simboličkih poigravanja i zanemariti značaj metafora. Objašnjenja svakog pojedinačnog stupnja oslanjaju se na analogije između metalurških i duševnih procesa. Već na samom početku alhemijskog usavršavanja, neophodna je mekoća metala, fleksibilnost supstance, ili njoj analogna spremnost duše za transformaciju. Samo takav metal, takva duša može proći kroz nigredo, albedo i rubedo.
Na ulaznim vratima alhemijskog procesa, u temeljima stupnja nigredo, ili procesa “crnjenja”, ispisana je reč V.I.T.R.I.O.L., Visita interiora terrae; rectificando invenie occultum lapidem („Poseti unutrašnjost zemlje; kroz pročišćenje pronaći ćeš skriveni kamen“). Ovo je prvi savet, prvo pravilo koje će adept poslušati, ukoliko želi da dovrši proces; ono ga navodi na potragu za unutrašnjim središtem svesti.
Kamen koji posvećenik traži da bi dostigao nigredo jeste prima materia - prvobitna supstanca koja prethodi podeli na četiri elementa – vodu, vazduh, zemlju i vatru. Prema alhemijskim učenjima neplemeniti metali analogni nesavršeno zgrušanim stanjima duše prvo se moraju svesti na ovu početnu supstancu, svoju temeljnu materiju, oblik u kojem se pojedinac i metal zatiču pre no što su čulni utisci počeli nametati protivrečnost; pre nego što je otpočeo spoljašnji uticaj koji bi mogao trajno izmeniti metal. U tom stanju aktivne su sve životne suprotnosti i stoga, ono odgovara psihološkom stanju minimalne svesti. Ovo je stanje nezgusnute, elastične duše u kojem je ona dovoljno receptivna za utiskivanje nove forme, ili stanje rastopljenog metala spremnog za prva usavršavanja i približavanju zlatu.
Potraga nalikuje junačkom mitu. Na opasnim mestima, adept traži teško dostupnu dragocenost, čarobni napitak, komad zlata, ili magičnu formulu što prati strepnja karakteristična za duboko poniranje u sebe, a koja dolazi iz tamnog i nepoznatog prostora snažne privlačnosti. Za uspešno okončanje ove potrage potrebni su hrabrost i strpljenje; hrabrost da se suoči sa svetom unutrašnje tame, nesavršenostima metala; stanje duha u kojem nema straha od protoka vremena. Teško je naći dve identične osnovne materije, koliko je teško naći dva jednaka metala, ili identična čoveka. Za neke, prima materia je olovo, za druge sumpor, za treće voda, duh, senka, ili more. Za Paracelsusa, može biti ognjeni mercurius, a po Hermesu Trismegistu hemafroditski Adam. No, sigurno je da prema svakome od njih, ona ostaje skladište rude za sve metale, čovek iz čijeg dela treba da bude ekstrahovana. Zato Morienus kaže Haec enim res a te extrahitur cuius etiam minera tu existis (Ta je stvar iz tebe ekstrahovana jer ti si njen rudnik). Džordž Ripli je napisao „Mudraci kažu onima koji traže da nam ptice i ribe donose lapis, svaki ga čovek ima, on je na svakome mestu, u tebi, u meni, u svakoj stvari, u vremenu i prostoru“. Kada bude pronađena, ritualno – simbolički, unutar sebe ili izvan tog unutrašnjeg prostora, ova supstanca će biti izložena zagrevanju. Alhemičar je stavlja u zagrejanu jajastu peć koja liči na čoveka, ili se sam čovek suočava sa onim što jeste, izvan nametnutih normi, pritisaka društva, svega što oblikuje lažnu, društveno prihvatljivu ličnost. Ovo je sam početak transformacije. Tu će otpočeti faza nigreda kada se sirovina rastapa u crnu tečnost, kada pojedinac prolazi kroz preispitivanje sebe samoga, i izlaže se privremenom osećanju bespomoćnosti. Za alhemičara, ona je crna zemlja u koju se poseje kamen – magijski plodno tlo koje je Adam doneo sa sobom iz raja i označio kao Nigrum nigrus nigro (crno, crnje od crnoga). No, nigredo je tek prva, mada možda najteža faza u procesu usavršavanja metala/duše, jer sa povećanjem topline u peći, osvanuće prvo sunce i nastupiti albedo (beljenje).
Da bi označili ovu fazu, alhemičari ponekad koriste simbol crnog sunca - antitezu podnevnog sunca na vrhuncu stvaralačkih, životodavnih sila, kada se ono povezuje sa smrću i nestankom kraljevića. Poznato nam je da se u psihologiji ono dovodi u vezu sa melanholijom, a deo ovih ideja našao je svoje mesto ne samo u dubinskoj analizi, nego i kod Sigmunda Frojda, Melani Klajn i Julije Kristeve.
Dodaj komentar