Beo Dance 2
Po uspešno završenoj osnovnoj obuci, zainteresovani polaznici mogu nastaviti svoje plesno usavršavanje u okviru sportsko-takmičarskih grupa, koje su, takođe, podeljene po uzrastu, ili u okviru revijalnog plesnog ansambla.
Sportski – takmičarski ples
Sportski ples je izuzetno atraktivna, međunarodno priznata i standardizovana sportska disciplina. Podrazumeva pet latinoameričkih (sambu, cha-cha-cha, rumbu, paso doble, jive) i pet standardnih plesova (engleski valcer, tango, bečki valcer, slowfox, quickstep) sa precizno definisanim pravilima. Jedinstveni spoj sporta i umetnosti, koji se ogleda u sportskom plesu, omogućava svakom plesaču razvoj osobina ličnosti koje se smatraju indikatorima većeg stepena zrelosti i integrisanosti mladih osoba.
Naši plesni parovi osvajači su brojnih titula državnih prvaka u svim disciplinama i kategorijama. Veoma uspešno predstavljaju zemlju na međunarodnim takmičenjima i zvaničnim svetskim i evropskim prvenstvima.
Zbog svog umeća, kvaliteta i atraktivnosti, naši plesači su veoma često angažovani prilikom snimanja filmova, spotova i reklama, kao i u raznim TV emisijama.
Formacijski ples
Evropski Parlament je 12. maja 2011. usvojio
Opet ja, Malena!
Upravo se završila velika i reprezentativna grupna izložbaJedanaest umetnica – slavenskih nomadkinja u uglednoj francuskoj galeriji Les Singuliers, u Parizu. Kao dugogodišnji kriticar – korespondent časopisa NY Arts, Moment i Modern Painters, pratila sam, a i dalje aktivno pratim (kroz članke, intervjue i kataloge - studije koje sam napisala) razvoj životnog dela naših najpoznatijih umetnika u dijaspori. Pitanje opstanka umetnika u stranoj sredini je veoma kompleksno, razlozi njihovog odlaska/povratka još složenijeg karaktera - a složenost ove problematike koju sam istraživala u stručnom kontekstu (muzejske postavke, zatim pisanja kataloga-knjige-monografije) još se više usložila u slučaju žena-umetnica koje su u odredjenom trenutku, a različitim povodom, otišle u svet.
Ideja Istočne Evrope nije zasnovana na nekakvoj prirodnoj granici već je proizvod kulture, proizašla je iz ideološkog interesa, pa je starija od pokušaja nekolicine političara da uvedu političku, kulturnu i simboliču polarizaciju. To postaje jasno kada uzmemo u obzir fiktivnost geografskog, provizornost i elastičnost podela sveta zasnovanih na težnjama za osvajanjem i dominacijom koja otpočinje još u antici.
Kafe-poslastičarnica Ravel (Subotica) preporučuje recept za kolač “Kozačke kape”:
U intervjuu objavljenom u nedeljnom izdanju “Blica” 15. maja ove godine, Milan Gutović kaže kako “na delu gleda razne Šojiće” koji, podsetimo se, svojim likom i delom neodoljivo podsećaju ne samo na političare, nego i na aktuelne pisce, kritičare, antologičare, kao i ostalu književnu bratiju. Sa Gutovićem je razgovarao Aleksandar Nikolić, pitanjima očigledno pogađajući suštinu problema koje vispreno i tačno opisuje popularni glumac.
Reč аntologijа je kompromitovаnа. Nаšа književnа kritikа je nаvijаčkа i bez šireg uticаjа. Univerzitetskа književnа kritikа nemа lice. Književnost je potisnutа. U bibliotekаmа su čisti kаrtoni knjigа. Politikа je pisce uhvаtilа zа pero. Ono što jedni uzdižu kаo merilo vrednosti, drugi istovremeno preziru. Sve je, dаkle, nаpаdnuto. Morаmo imаti ediciju kojа će se celinom brаniti, kаže Miro Vuksаnović, urednik edicije „Deset vekovа srpske književnosti“. (Ovаj tekst je izvod iz intervjuа koji je objаvljen u Kulturnom dodаtku Politike, 27. junа. 2009. godine.)
PLES:
Ljudi koji vole knjige sami su po sebi divna kategorija ljudi, no među njima se kao posebna kategorija ističu ljudi koji stvaraju knjige. Ljubitelja knjige, onih koji knjige samo čitaju, svakako ima puno više nego onih koji knjige stvaraju: pisaca, urednika, prevoditelja, lektora, izdavača, grafičkih urednika, dizajnera. Dvije trećine života bio sam samo čitatelj knjiga, a onda sam, prije šesnaest godina, počeo upoznavati ovu drugu kategoriju knjigoljubaca, i ubrzo postao – jedan od njih. “Krivci” za to su dvojica Austrijanaca: Walter Maria Stojan, u to vrijeme direktor Austrijskog kulturnog foruma u Zagrebu, i Lojze Wieser, vlasnik izdavačke kuće Wieser Verlag iz Klagenfurta. Njih su dvojica 1996. godine utemeljili Međunarodni susret izdavača “Put u središte Evrope” u Pazinu, mom rodnom gradu, gradu gdje i sada živim i radim. Motiviralo ih je, kazali su tada, bogato književno nasljeđe Pazina, grada o kojemu su pisali i Dante i Jules Verne i Vladimir Nazor i mnogi drugi; ali i ljepote i atrakcije ovoga grada u srcu Istre, posebno ponor Pazinske jame i tisućljetna tvrđava Kaštel koja se uzdiže nad njenim liticama.